Klorirani ugljikovodici u školjkašima

Uzorci školjkaša (Mytilus galloprovincialis) (dagnje)za analizu kloriranih ugljikovodika, u okviru projekta praćenja stanja zagađenja na "vrućim točkama" duž istočne obale Jadrana, uzimaju se na ukupno 21 postaji, uz uvjet da u trenutku uzorkovanja na postaji postoji kolonija školjkaša zadovoljavajuće veličine (4-5 cm) i količine (20-25 jedinki). Prema preporukama međunarodne organizacije MED-POL (UNEP), školjkaši se uzorkuju 1 put godišnje, u razdoblju prije spolnog sazrijevanja jedinki (u Jadranu najkasnije do kraja ožujka), kako bi se izbjegli utjecaji bioloških čimbenika na sadržaj onečišćavala u tkivu [1]. školjkaši roda Mytilus se poradi dobre rasprostranjenosti, obilja, slabe pokretljivosti, lakoće uzorkovanja i mogućnosti akumulacije lipofilnih spojeva, kao što su klorirani ugljikovodici,  često koriste kao biološki indikatori onečišćenja mora opasnim tvarima.

Na svakoj postaji uzorkovan je, počevši od 2002. godine, po jedan kompozitni uzorak od najmanje 20 jedinki. Nakon uzorkovanja, školjkaši su očišćeni od grubog naraštaja, isprani u morskoj vodi, i preneseni u laboratorij gdje su secirani prema metodi [2]. Svakoj jedinki određeni su masa i duljina ljušture, te masa ukupnog mekog tkiva. Nakon seciranja kompozitni uzorci mekog tkiva su liofilizirani i homogenizirani. Liofilizirani uzorci tkiva (~ 5 g) za analizu tragova kloriranih ugljikovodika ekstrahirani su Soxhlet metodom, pročišćeni sulfatnom kiselinom te pomoću kolone aktiviranog florisila uz razdvajanje komponenti u frakcije. Maseni udjeli lindana, DDT spojeva (p,p'-DDE + p,p'-DDD + p,p'-DDT) i PCB spojeva (aroklor 1254 + aroklor 1260) određeni su metodom plinske kromatografije uz detektor zahvata elektrona (GC-ECD) na kapilarnoj koloni [3]. Za provjeru analitičkog postupka primijenjen je interni standard i referentni materijal IAEA-406. Maseni udjeli kloriranih ugljikovodika u uzorcima školjkaša izraženi su u µg kg^-1 u odnosu na suhu masu (s.m.) uzorka. Granica detekcije (GD) primijenjene metode iznosi za lindan 0,05 µg kg^-1 s.m., DDT spojeve 0,09 µg kg^-1 s.m. i PCB spojeve 0,11 µg kg^-1 s.m..

Maseni udjeli lindana izmjereni u 2007. godini niži su u odnosu na vrijednosti izmjerene za razdoblje 2002.-2006.godine, ukazujući na trend smanjenja onečišćenja s lindanom. Najviša vrijednost određena  je na postaji OT02 (0,12 µg kg^-1 s.m.), dok su na ostalim postajama udjeli lindana bili ispod granice detekcije. Maseni udjeli ukupnih DDT spojeva izmjereni u 2007. godini u rasponu od 1,9 do 13,5 µg kg^-1 s.m., općenito su niži u odnosu na rezultate istraživanja za prethodno 2002.-2006. razdoblje, ali i dalje s najvišim vrijednostima na postajama OT21, OT22 i OT24. Na većini postaja uočen je trend smanjenja osim na postaji OT11 i OT17 gdje je primijećen blagi porast DDT spojeva u odnosu na 2006. godinu. Glede polikoriranih bifenila (PCBx), izmjerenih u rasponu od 14,2 do 233 µg kg^-1 s.m.,  najviši maseni udjeli PCB određeni su, kao i u prethodnom razdoblju, na postajama OT10, OT22, OT02 i OT24. U odnosu na 2006. godinu, uočen je blagi porast masenog udjela PCBx na postajama OT10, OT11, OT21, OT23 i OT24. U razdoblju od 2002.do 2007.g., ni na jednoj postaji nije uočen, općenito govoreći niti značajniji trend smanjenja ni porasta udjela PCB spojeva u onečišćenju opasnim tvarima.

Dobiveni rezultati pokazuju da su poliklorirani bifenili prisutni u znatno većim iznosima od kloriranih pesticida, što ukazuje na prevladavajući utjecaj industrijskog onečišćenja nad poljoprivrednim na cijelomu području. Povišene vrijednosti kloriranih ugljikovodika zabilježene su u blizini gradskih i lučkih središta, kao posljedica utjecaja specifičnih izvora onečišćenja, kao što su industrijske i komunalne otpadne vode, lučke vode i riječni donosi.

 

Rezultati šestogodišnjeg biološkog praćenja stanja onečišćenja istočne obale Jadrana upućuju na zaključak da je ekološki sustav istočno-jadranske obale slabo do umjereno opterećen analiziranim kloriranim ugljikovodicima. Poradi usporedbe s dostupnim literaturnim podacima za DDT i PCB spojeve, izraženima na mokru masu uzorka, dobiveni rezultati su preračunati na mokru masu množenjem s prosječnim faktorom konverzije za školjkaše F(s.m./m.m.) = 0,143). Prosječni faktor konverzije izračunat je na osnovu svih podataka o sadržaju vode u uzorcima školjaka za razdoblje 2002.-2007. godine. Prosječna vrijednost masenih udjela DDT spojeva (1,3 µg kg^-1 m.m.) kao i prosječna vrijednost udjela PCB spojeva (13,9 µg kg^-1 m.m.) izmjerenih u razdoblju od 2002. do 2007.g. su niže od prosječnih vrijednosti izmjerenih za priobalna područja Mediterana [4].

[1] UNEP/FAO/IOC/IAEA (1993) Guidelines for monitoring chemical contaminants in the sea using marine organisms. Reference Methods for Marine Pollution Studies No. 6, UNEP  1993, p. 1-14.
[2] UNEP/FAO/IAEA/IOC (1991) Sampling of selected marine organisms and simple preparation for the analysis of chlorinated hydrocarbons. Reference Methods for Marine Pollution Studies No. 12 Rev. 2, UNEP 1991, p. 1-17.
[3] UNEP/FAO/IOC/IAEA (1986) Determination of DDTs and PCBs in selected marine organisms by packed column gas chromatography. Reference Methods for Marine Pollution Studies No. 14 Rev. 1, UNEP 1986, p. 1-19.
[4] Picer, M. (2000) DDTs and PCBs in the Adriatic Sea. Croatica Chemica Acta 73, 123-186.