Deskriptor 4. Hranidbene mreže

Definicija hranidbene mreže: Hranidbena mreža predstavlja “hranidbene odnose u zajednici koji uključuju sve hranidbene veze koje se mogu otkriti”. Drugim riječima, hranidbena mreža uključuje sve organizme koje jedu drugi organizmi. Sastav vrsta u hranidbenim mrežama varira u ovisnosti o okolišu u kojem žive; dakle, hranidbene mreže u različitim područjima se razlikuju u pogledu interakcija između ključnih vrsta, ali su procesi prijenosa energije isti.

Definicija Dobrog stanja okoliša (DSO): „Svi elementi morskih hranidbenih mreža”, u razmjerima u kojima su poznati, bi trebali biti prisutni u normalnom obilju i raznolikosti i razinama koje su sposobne osigurati dugoročno obilje vrsta i zadržavanje njihove pune reproduktivne sposobnosti. Izraz “svi elementi” tumačimo kao sve komponente hranidbenih mreža, odnosno sve trofičke i funkcionalne skupine organizama koje mogu činiti jedna ili veliki broj vrsta. Komponente hranidbenih mreža čine kako živi organizmi (od vršnih predatora, kao što su morske ptice i sisavci, do bakterija i virusa), tako i nežive komponente (detritus, otopljena hranjiva).

Trofička skupina - odnosi se na kategoriju organizama koja je definirana u odnosu na njihov način prehrane.

Funkcionalna skupina - skupina organizama koja za prehranu koristi isti tip plijena (hrane).

Ključne značajke deskriptora:

1. Protok energije u hranidbenim mrežama

Hranidbena mreža je potpuno povezan sustav tako da pritisak na jednom dijelu sustava može imati utjecaj na bilo kojem drugom dijelu sustava. Dakle, protok energije kroz hranidbenu mrežu je značajka koja nam omogućava uvid u stanje čitavog sustava.

2. Struktura hranidbenih mreža (veličina i brojnost/biomasa)

Veličinska struktura hranidbene mreže je važna značajka i sastavni dio održavanja predator-plijen odnosa. Nadalje, brojnost/biomasa odabranih trofičkih skupina može opisati stanje hranidbenih mreža i/ili razinu njihovih poremećaja uslijed ljudskih aktivnosti.

Glavni pritisci na hranidbene mreže:

- Promjene u okolišu &ndš klimatske promjene i varijacije

- Ljudske aktivnosti &ndš eutrofikacija, ribarstvo

Mehanizmi kontrole trofičkih razina u hranidbenim mrežama:

Postoje dva tipa kontrole trofičkih razina u hranidbenim mrežama: (1) regulacija putem raspoloživosti resursima (populacije plijena ili anorganskih hranjiva u slučaju fitoplanktona i bakterija), koja se naziva bottom-up kontrola; te (2) regulacija putem izvora mortaliteta (predatori, patogeni, eksploatacija od strane ljudi), koja se naziva top-down kontrola. Ova dva mehanizma kontrole nisu međusobno isključiva. Oni zapravođluju zajednički i istovremeno, ali njihova relativna snaga može varirarti na prostornoj i vremenskoj skali, kao odgovor na stanje okoliša i njegovih promjena. Oba tipa kontrole mogu proizvesti “efekt trofičkih kaskada”.

Prema Odluci EU komisije o kriterijima i metodološkim standardima za postizanje dobrog stanja morskog okoliša ovaj deskriptor se definira kroz sljedeće kriterije.

Kriteriji:

D4C1 - Primarni: Antropogeni pritisci nisu štetno utjecali na raznolikost (sastav vrsta i njihova relativna brojnost) trofičke skupine.

D4C2 - Primarni: Antropogeni pritisci nisu štetno utjecali na ravnotežu ukupne brojnosti skupine između trofičkih skupina.

D4C3 - Sekundarni: Antropogeni pritisci nisu štetno utjecali na raspđlu jedinki prema veličini unutar trofičke skupine.

D4C4 - Sekundarni (prema potrebi se primjenjuje kao dopuna kriteriju D4C2): Antropogeni pritisci nisu štetno utjecali na produktivnost trofičke skupine.