Deskriptor 10.  Otpad u moru

Definicija deskriptora: Morski otpad se definira kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnoga podrijetla nego ga je proizveo i koristio, te odbacio čovjek izravno u more ili je pak taj materijal tamo dospio s kopna putem rijeka, odvodnje i ispusta otpadnih voda ili vjetrom. Pojavljuje se kao plutajući na površini mora, ispod površine mora (u vodenom stupcu), na morskom dnu, te naplavljen na plažama. Glavnina morskog otpada potječe s kopna (gotovo 80%), a tek manji dio nastaje na samom moru. Kopneni izvori otpada su nekontrolirana ili loše izvedena odlagališta otpada naselja i gradova, posebice na obali, odvodi i ispusti otpadnih voda, donosi rijekama, ispiranje s kišama odnosno ispuhivanje s obala za vrijeme oluja i nevremena, te turističke aktivnosti. Morski izvori predstavljaju otpad koji dospijeva sa brodova svih vrsta i namjena, kao posljedica aktivnosti u ribarstvu i marikulturi, te naftne i plinske platforme.

Definicija DSO: Svojstva i količine morskog otpada ne štete obalnom i morskom okolišu.

Dobro stanje morskog okoliša obzirom na morski otpad se postiže kada su njegove količine smanjene i ne predstavljaju nikakvu opasnost za floru i faunu, izraženo u obliku izravnih stradavanja ili neizravnih učinaka poput akumulacije u hranidbenom lancu. Također, ovo se stanje postiže i kada morski otpad ne ugrožava ljudsko zdravlje i nisu izraženi negativni ekonomski učinci kroz umanjenu kvalitetu korištenja morske vode ili je ugrožena vizualna privlačnost morskog okoliša.

Ključne značajke deskriptora

Kruti otpad koji dospije u more je raznolikog porijekla, uporabe, sastava, veličine, oblika, trajnosti, ekološke „prihvatljivosti“, itd. Glavne kategorije otpada su razne vrste plastika, metala, stakla, gume i papira. Svi ti materijali u svojoj završnici čine štetu na više razina: od vizualne do ugrožavanja živog svijeta u okolišu. Osim toga, otpad u moru predstavlja rizik za ljudsko zdravlje, stvara smetnju aktivnostima na moru, te umanjuje kvalitete korištenja morske vode. Među predmetima koji su u cijelosti ili u dijelovima postali otpad, prevladavaju materijali pod zajedničkim nazivom plastika, predstavljeni u 5 glavnih plastomera od ukupno 50-ak postojećih: polietilen (PE), polipropilen (PP), polietilentereftalan (PET), polivinilklorid (PVC) i polistiren (PS). U ukupnom morskom otpadu prevladavaju plastomeri, koji u plutajućem obliku čine i više od 90%. Teška razgradivost plastičnog otpada jedan je od najvećih problema kada se nađe u morskom okolišu. S vremenom, pod utjecajem prirodnih procesa, plastika stari te se postupno razgrađuje fragmentacijom na manje dimenzije. Prema veličinskim frakcijama, otpad dimenzija do 20 mm se klasificira kao mali, a manje od 1 &ndš 2 mm kao mikrootpad, odnosno mikroplastika. Ovaj segment morskog otpada je najslabije istražen, a ujedno je i najopasniji jer ga razni morski organizmi mogu zamijeniti za plijen, pa kao takav može izravno ući u hranidbeni lanac.

Učinci morskog otpada na morske organizme

Glavni negativni učinci otpada:

• estetski, utječu na turizam i povezaneđlatnosti,
• stradavanje morskih organizama zaplitanjem o otpad na površini i u stupcu mora, te unapuštene ribolovne alate,

• izgledom je sličan hrani (raznim oblicima, dimenzijama i bojama) pa ga razni morskiorganizmi često konzumiraju i tako ugrožavaju svoj život,

• prijenos raznih organskih i anorganskih onečišćujućih tvari budući da plastičnimaterijali mogu adsorbirati onečišćujuće tvari iz morskog okruženja u kojem plutaju,

• prijenos invazivnih vrsta na velike udaljenosti, ali i raznih organizama iz onečišćenih luka u obližnja čista područja,

• izravni utjecaji na morska staništa (potonuli otpad prekriva staništa i tako sprječavaizmjenu plinova između pridnene vode i porne vode u sedimentu, otežavajući disanje organizama vezanih za dno),

• može zaglaviti osovinske pogone (propelere) i brodske ršadne sustave,
• odbačeni medicinski materijal, naročito razne vrste igala, velika su opasnost za ljude.

Prema Odluci EU komisije o kriterijima i metodološkim standardima za postizanje dobrog stanja morskog okoliša ovaj deskriptor se definira kroz sljedeće kriterije.

Kriteriji:

D10C1 - Primarni: Sastav, količina i prostorna raspđla otpadaka duž obale, u površinskom sloju vodenog stupca i na morskom dnu na razinama su koje ne štete obalnom i morskom okolišu.

D10C2 - Primarni: Sastav, količina i prostorna raspđla mikrootpadaka duž obale, u površinskom sloju vodenog stupca i u sedimentu morskog dna na razinama su koje ne štete obalnom i morskom okolišu.

D10C3 - Sekundarni: Količina otpadaka i mikrootpadaka koje morske životinje unesu u organizam na razini je koja nema štetan učinak na zdravlje predmetne vrste.

D10C4 - Sekundarni: Broj jedinki svake vrste koje su pretrpjele štetu zbog otpadaka, npr. zaplitanje, druge vrste ozljede ili smrtnost, ili štetni učinci
otpadaka na zdravlje.