Projekt ML-REPAIR

Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita je partner na projektu „Smanjivanje isprječavanje, integrirani pristup gospodarenju otpadom iz mora u Jadranu“ (engl. REducing and Preventing, an integrated Appročto Marine Litter Management in the Adriatic Sea), skraćenica projekta ML-REPAIR.

Projekt je sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) putem INTERREG Italija & Hrvatska Standard+ CBC Programa 2014-2020 koji potiče prekograničnu suradnju dviju zemalja koje dominiraju na Jadranskom moru. Projekti "Standard +"proizlaze iz postojećih projekata na kojemima su talijanski i hrvatski partneri zajedno surađivali (Adriatic IPA CBC), i odnosi se na kapitaliziranje postignuća prethodnog programskog razdobljaputem pilot akcija, testiranja i/ili implementiranja rješenja razvijenih u prethodnim projektima.Nastavno na projekt akronima DeFšear i punog naziva „Sustav gospodarenja napuštenom ribolovnom opremom u Jadranskoj regiji“ (engl. Derelict Fšng Gear Management System in theAdriatic Region), ciljevi novog projekta su podizati svijest i educirati ciljane grupe o problema otpada iz mora širenjem usvajanja dobre prakse, smanjivanje otpada na morskom dnu uključivanjem ribarskog sektora te osmisliti inovativne alate koji će podržati primjenu prakse„Fšg for litter“ kao i takav način prikupljanja podataka o otpadu iz mora.Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, projektni partner iz Republike Hrvatske je Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije te Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce iz Splita. Projektni partneri iz Italije su Sveučilište Ca'Foscari iz Venecije kao vodeći partner, talijanski nacionalni institut za zaštitu okoliša i istraživanje (ISPRAMBIENTE) TP Chioggia-Venecija, M.A.R.E. COOPERATIVES.C.A.R.L. Cattolica-Rimini, za istraživanje i servis u ribarstvu i akvakulturi, te LIMOSACOOPERATIVE SOCIETY Marghera-Venecija koja se bavi okolišnim obrazovanjem,ekoturizmom, izdavaštvom, te suradnjom s javnim, znanstvenim i muzejskim institucijama. 

Relevantna pozadina projekta

Otpad iz mora se definira kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnoga podrijetla nego ga je proizveo i koristio, te odbacio čovjek izravno u more ili je pak tamo dospio s kopna putem rijeka, odvodnje i kanalizacije ili vjetrom. Stoga se sastoji od predmeta koji se svakodnevno proizvode i koriste, te tako odbačeni ili izgubljeni dospijevaju umore. Zagađivanje otpadom iz mora je složeni i sve veći globalni problem zaštite okoliša. Nažalost, brojni su izvori njegovog unosa u more, ali je svega nekoliko jednostavnih rješenja za njegovo uklanjanje. Efikasno uklanjanje otpada iz mora zahtijeva značajne ekonomske troškove koje obično ne snose proizvođači (proizvodnja ambalaže, kozmetička industrija, i slično), negođlatnici u priobalnim i morskim aktivnostima, poput ribarstva, akvakulture, transporta i turizma. Većinu otpada u moru sačinjavaju razne vrste plastika, čija se globalna proizvodnja svake godine povećava s trendomod 5%, što će dovesti do dodatnih 33 milijarde tona plastičnih masa širom svijeta do 2050. godine ako se taj trend nastavi. Akcije usmjerene ka smanjivanju otpada u moru zabilježene su u rasponu od pokušaja promjena načina ponašanja potrošača, preko uvođenja novih tehnologija i materijala, primjene i provedbe raznih planova, politika i zakona, revizija trenutnih praksi proizvodnje i potrošnje (npr. kružna ekonomija), do promjene načina gospodarenja otpadom. Ova promjena podrazumijeva aktivno uključivanje različitih dionika kao što su potrošači, proizvođači, vladajuće strukture, građanstvo,turisti, industrija, te brojni drugi akteri, uključujući ribarski sektor. Međutim, na globalnoj razini glavni dio plastičnog otpada se stvara na kopnu što kasnije značajno utječe na sami ribarski sektor. Prilikom redovitog ribolova, otpad iz mora se često zatekne u mrežama ribara. Izravni ekonomski troškovi sa kojima se susreće ribarski sektor kao posljedica otpada iz mora uključuje smanjenu kvalitetu ulova, gubitak vremena zbog čišćenja mreža, gubitak mrežnog alata, potencijalnu opasnost za zdravlje posade, zaglavljivanje propelera, zaglavljivanje ršadnih sustava i slično. Štoviše, ribarski se sektor suočava i sa neizravnim ekonomskim gubicima koji nastaju zbog utjecaja izgubljenih ribolovnih alata na riblju biomasu. U nekim svjetskim morima izgubljeni ribolovni alati predstavljaju znatan dio otpada iz mora u koji se mogu idalje zaplitati morski organizmi i nakon što su slučajno izgubljeni. U posljednjim desetljećima usvojen je velik broj pravnih akata na regionalnoj, nacionalnoj imeđunarodnoj razini (konvencije, sporazumi, propisi, strategije, akcijski planovi, programi i smjernice) kako bi se pokušalo riješili pitanja vezana uz otpad iz mora. Jedna od njih su aktivnosti povezane uz uklanjanje otpada koji se nađe u koćarskim lovinama tzv. „Fšng for litter“.